Sada ima 35 godina, te je nadišao svoj status filmskog idola u glumca koji je tri puta nominiran za nagradu Oscar i dva puta nominiran od strane BAFTA-e za svoju izvedbu u filmovima poput "What’s Eating Gilbert Grape", "Pokojni", "Krvavi dijamant" i "Avijator".
Psihološki triler "Otok Shutter", kojeg ćete uskoro moći gledati na HBO-u, temeljen na bestseleru, ponovo je, po treći put spojio DiCapria sa legendarnim redateljem Martinom Scorseseom u ovoj zapetljanoj i zastrašujućoj priči koja je smještena u umobolnici.
Izvan ekrana, on je svakako imao vrlo zanimljiv ljubavni život, te je sklon vezama sa supermodelima uključujući Gisele Bundchen od 2001. do 2005., zatim Kristen Zang sa kojom je imao kratku avanturu, a trenutno je u jesmo-nismo zajedno vezi sa izraelskim supermodelom Bar Rafaeli.
Na intervju u Le Parker Meridianu (New York) došao je noseći tamnoplavi laki sako, svijetloplavu majicu i traperice. Dobrog je raspoloženja i pijucka vodu.
P: Postoji li nešto posebno iz dana “leomanije” nakon Titanica, čega se volite sjetiti s vremena na vrijeme?
O: O, naravno, imam puno lijepih sjećanja iz tih dana – sjećam se da sam se mogao družiti sa svojim prijateljima i vucarati se posvuda i raditi što god sam poželio. To su bile bezbrižne godine (smije se). Ahh, dajte mi da se vratim u te godine! (smijeh)
P: Kakav biste savjet dali nekome poput Roberta Pattsnsona koji trenutno prolazi kroz nešto slično?
O: Nemam nikakav savjet za te dečke. Ne bih volio da mi netko daje savjete ili drži prodike i mislim da su oni prilično svjesni cijele situacije – ja nisam upoznao niti jednog od njih. Zapravo, upoznao sam Zaca Efrona, ali nikada nisam upoznao Roberta Pattinsona. Ne bih im dao nikakav savjet osim toga da se drže posla, da odrade ono što su ovdje došli odraditi i da je, kao što već vjerovatno znaju, sva ta popularnost i publicitet samo prolazna stvar. Jednog će dana u fokusu biti novi momci, a jedino što će ostati iza njih je njihov dosadašnji rad i trud koji su uložili dok su imali priliku dobiti dobre poslove, ali mislim da oni to već znaju.
P: "Otok Shutter" me prilično isprepadao. Koji ti film pada na pamet, a da te pošteno uplašio?
O: Mene je u životu uplašila samo nekolicina filmova. Primjerice "Isijavanje" je prvo koje mi pada na pamet. Te nezaboravne slike blizanaca, hodnika koji su ispunjeni krvlju i Nicholsona sa sjekirom. To me definitivno nešto što mi izaziva jezu. Što se filma "Otok Shutter" tiče, ja sam mislio da će to biti čisti triler sa elementima gotičkog horora, ali on je više postao nekakvo psihiloško putovanje kroz to što znači biti čovjek i traumu. Bilo je i jako puno drugih elemenata u igri i definitivno se više vrtilo oko mog lika nego što sam to mislio dok sam prvi put čitao scenarij.
P: Koja je za vas bila najteža scena?
O: Bilo je nekoliko prilično teških scena. Film me doista iznenadio jer, kao što sam već rekao, nije isto napisati nešto na list papira i odglumiti neke od tih vrlo teških scena, koje na neki način počinju živjeti svoj život. Dakle i ja i Scorsese smo otkrili da je stvaranje ovog filma vodilo jednu stvar ka drugoj i morali smo zaplet gurnuti u veće emocionalne dosege i to je postao jedan vrlo čudan domino efekt gdje smo željeli vidjeti koliko daleko možemo ići sa tim likom i koliko daleko možemo ići sa emocijama u ovom filmu. Bilo je to jako teško. Jako teško.
P: A čega se bojite u stvarnom životu?
O: Čega se bojim u stvarnom životu? Pretpostavljam neznanja (smijeh)
P: A pauci? Strah od letenja?
O: Pauka se ne bojim. Ok, ne volim kad me bodu sa iglama. To je nešto što stvarno ne volim – pa je snimanje u bolnici u trajanju od šest mjeseci valjda bilo baš super! (smijeh)
P: Često u filmovima mračnima poput ovog ljudi znaju zbijati šale kako bi podignuli atmosferu na setu – da li se nešto takvo događalo i na setu “Otoka Shutter”? Da li je bilo kakvih šaljivih trenutaka?
O: Ja nikada ne zbijam šale. Doista, nemamo dovoljno vremena za to. Ako imate vremena zbijati šale, za mene to znači da ne morate puno vremena raditi pretjerano mudar posao (smijeh), ali se sjećam da je bilo scena gdje smo pjevali pjesme na glas – npr. "Like a Rolling Stone". Sjećam se da smo to pjevali poput mantre na kišnim scenama gdje su nas okruživali ogromni strojevi za vjetar, a vodu su doslovno lijevali po našim glavama, ali pjevali bismo cijeli dan. Bilo je to nešto poput bluesa jer smo bili toliko jadni što smo cijeli dan mokri i tako tjedan za tjednom. (smijeh)
P: Kakav tip glazbe trenutno slušate?
O: Apsolutno ništa. Nije li to čudno? Moj je život trenutno bez ikakve muzike.
P: Zašto je to tako?
O: Ne mogu se čak ni sjetiti koju sam zadnju pjesmu preuzeo na svoj iPod. Bože, čak ga nisam ni uključio zadnjih mjesec dana. Ali zato slušam glazbu drugih ljudi – što god da oni imaju ili poslušam ono što se trenutno vrti na radiju.
P: Dakle, niste slušali ništa specifično kako biste bili posebno raspoloženi za ovaj film?
O: Ne, nisam ja takav tip osobe.
P: Kakav ste vi onda tip osobe?
O: (smijeh) Ja sam onaj tip koji pamti svoje linije i razmišlja o onome što će trebati reći idući dan. Doista ne nalazim inspiraciju na taj način. Mislim, volim glazbu i veliki sam ljubitelj, ali ne sjedim satima sa slušalicama na ušima kako bih došao u neko posebno raspoloženje. Ja doslovno nekoga trebam daviti rukama da bih postao ljut. Ma, samo se šalim. Vidite da ipak znam zbijati šale (smijeh).
Intervjuirao: Sian Edwards
| Pratite nas na: |
   
|
