Spartak

Spartakovo doba bilo je razdoblje Rimskog Carstva ispunjeno događanjima, beskrajnim ratovima i unutarnjim sukobima.

Rim je proširio svoj utjecaj na cijeli Apeninski poluotok do kraja 3. stoljeća prije Krista. Granice su mu se pružale od obala Sredozemlja do doline rijeke Po. Zbog stalnog širenja, uskoro se morao suočiti s drugim velikim silama tog područja, poput Kartage koja je bila najveći trgovački div.

Oružane snage dviju strana prvi su se put sukobile 264. godine prije Krista tijekom Prvog punskog rata. Borbe su trajale gotovo dva desetljeća. Na kraju, zbog kaosa među punskom vodećom klasom i zahvaljujući ključnim rimskim vojnim inovacijama, Rim je dobio rat. Područja Sicilije koja su prije pripadala Kartagi pripojena su Rimu, a i novoosvojena galska područja postala su provincije.

Ipak, Rim se još dugo nije osjećao sigurnim od Kartage. Jedan od najdarovitijih generala toga doba, Hanibal, prošao je Hispanijom, prešao Pirineje, ojačao vojsku galskim ratnicima i napao sa sjevera 218. godine prije Krista.

Poslije početnih uspjeha, uskoro se morao suočiti s jednako nadarenim strategom, Rimljaninom Kornelijem Scipionom. Scipion je navukao punsku vojsku da ga slijedi do Afrike gdje je uništio Hanibalove postrojbe.

Kartaga je kapitulirala i prihvatila je rimske mirovne uvjete koji su uzrokovali uništenje nekoć golema imperija. Samo 50 godina poslije, pokrenuli su obrambeni rat bez dopuštenja Rima pa su uništili cjelokupno područje bivših neprijatelja…

Uspon i rimska područja postali su monumentalni, no uskoro su se morali suočiti s većim neprijateljem nego ikad prije, sami sa sobom. Zbog dugotrajnih ratova društveni se poredak urušio. S novoosvojenih područja počelo je teći jeftino žito pa se poljodjelstvo moralo reorganizirati. Vladajuća klasa koja je posjedovala golema imanja počela je proizvoditi grožđe, masline i povrće, a na poljima su uglavnom radili robovi. To seljaci nisu mogli podnositi, uglavnom su bili odsutni sa svojih malih imanja, a kad bi došli kući, morali su svojim rukama obraditi i svoju zemlju. Većina je ubrzo osiromašila i morali su prodati svoja polja. Tisuće ljudi bez novčića počeli su odlaziti u najveće gradove poput Rima gdje su se mučili da nekako prežive, uglavnom bez uspjeha.

Iako je država pokušavala održati red darovima i zabavljajući ljude (panem et circenses - kruha i igara), više nego ikada bilo je potrebno dugoročno rješenje.