Spartak

Činilo se da su unutarnji sukobi zapečatili sudbinu Rima jer je bez jakog seljaštva njihova vojska iz dana u dan slabjela.

Prave promjene donio je tek Marije koji je započeo reformu vojske. Otad je svatko besplatno mogao postati vojnik (prije su seljaci sami morali kupovati vojničku opremu), a nakon što bi odslužili 16 godina, dobili su imanja i otišli u mirovinu kao veterani.

Vojska se uskoro oporavila pa je tako Marije lako porazio plemena koja su napadala sa sjevera. Marije je prekinuo i savezničke ratove ponudivši stanovnicima franšize umjesto pokolja.

Poslije njega došao je Lucije Kornelije Sula koji je preuzeo Rim bez unutarnjih sukoba. Glavni zadatak bio mu je odbiti vojsku Mitridata VI. Eupatora, pontonskog kralja. Odmah nakon što je krenuo u rat, vladajuća klasa oduzela mu je naslov i našao se između dva neprijatelja. Sklopio je privremeni mir s Pontom i krenuo natrag na Rim kako bi vratio svoj položaj, u čemu je i uspio. Proglasio se diktatorom na neograničeno vrijeme (što je dotad u povijesti bilo bez presedana). Godine diktature gurnule su Rim u dublju društvenu krizu nego ikad prije. Politička ubojstva i politički život razuzdali su se, vrijednosti poput prijateljstva i povjerenja kao da su zauvijek zaboravljene, a onda se Sula iznenada odrekao svog položaja.

U tom svijetu nezadovoljstva na pozornicu dolazi Spartak, a pod njegovim vodstvom tisuće robova i potlačenih ljudi borilo se za svoju slobodu i bolji svijet.